Spįdómarnir um Ķsland

 Skemmtileg og įhugaverš lesning en žaš er erfitt aš trśa žessu žó mašur viti aldrei.

 

Spįdómarnir um Ķsland


Aš koma framsókn mannkynsins ķ hiš rétta horf,
žaš er hlutverk ķslensku žjóšarinnar.


Helgi Pjeturss


Skömmu fyrir upphaf sķšari heimsstyrjaldar vöktu kenningar enska pżramķdafręšingsins Adams Rutherfords verulega athygli hér į landi. Dr. Adam Rutherford hafši stundaš nįkvęmar rannsóknir į Pżramķdanum mikla viš Giza ķ Egyptalandi. Lķkt og flestir pżramķdafręšingar žess tķma hélt Rutherford žvķ fram aš Pżramķdinn mikli vęri spįdómsverk greypt ķ stein. Hiš forna arabķska Akbar-Ezzeman-handrit stašfestir žessa skošun. Ķ handritinu segir: ,,Hann ž.e. Pżramķdinn mikli hefir ķ sér fólgna spekina og kunnįttuna ķ żmsum listum og vķsindum, ķ talnafręši og landmęlingafręši, svo aš žęr geti geymst sem skżrslur til gagnsmuna fyrir žį er sķšar meir geta skiliš žęr... afstöšu stjarnanna og umferš žeirra, įsamt sögu og annįlum frį lišnum tķmum og žeim tķmum er koma eiga."

Adam Rutherford taldi Pżramķdann mikla skżra frį rśmfręšilegri hnattstöšu Ķslands og benda meš tįknum į ętlunarverk Ķslands višvķkjandi undirbśningi nżskipanar heimsins sem hann trśši aš vęri ķ vęndum. Įriš 1937 gaf hann śt ķ Bretlandi litla bók sem bar titilinn ,,Hin mikla arfleiš Ķslands" (Iceland“s Great Inheritance). Ķ formįla, sem hann reit fyrir kverinu, segir:

    Ķsland er eitt af merkilegustu löndum heimsins, og blöšin, sem hér fara į eftir, hafa aš innihaldi sönnun žess, aš žessari litlu žjóš, Ķslendingum, sé ętlaš aš leysa af hendi undursamlegt og göfugt hlutverk viš fyrirhugaša stórvišburši ķ nįinni framtķš. Höfundurinn er sannfęršur um, aš žetta mikla ętlunarverk Ķslendinga muni verša til blessunar, eigi ašeins fyrir Ķslendinga sjįlfa, heldur og fyrir fręndžjóšir žeirra, Noršurlandabśa, Engilsaxa og Kelta. Ég vil óska žess, aš bęklingur žessi megi verša aš nokkru gagni ķ žvķ aš hjįlpa til aš bśa Ķslendinga undir žaš, aš taka viš hinni miklu arfleifš sinni.1

Skżringarmynd śr riti į hindśstönsku sem fjallar um framtķšarhlutverk Ķslendinga samkvęmt spįdómum Pżramķdans mikla ķ Egyptalandi.

Skżringarmynd śr riti Adams Rutherfords, Hin mikla arfleifš Ķslands, sem śt kom į ķslensku įriš 1939

Ķ žessu smįriti er aš finna tvo spįdóma um Ķsland og ķslensku žjóšina. Fyrri spįdómurinn segir frį žvķ aš įriš 1941 munu Ķslendingar öšlast fullkomiš stjórnmįlalegt frelsi. Samkvęmt sambandslögunum viš Danmörku höfšu Ķslendingar ekki lagalegan rétt til žess fyrr en tveimur įrum sķšar og žótti žvķ flestum ólķklegt aš spįdómurinn ręttist. Hernįm Danmerkur ķ seinni heimsstyrjöldinni varš hins vegar til aš breyta stöšu mįla. Voriš 1941 var samžykkt į Alžingi žingsįlyktunartillaga sem gerši Ķsland ķ raun aš óhįšu rķki. Sveinn Björnsson, sķšar forseti, var kosinn rķkisstjóri og Bretar og Bandarķkjamenn višurkenndu Ķsland sem sjįlfstętt rķki. Spįdómurinn hafši komiš fram.

Seinni spįdómurinn į aš gerast ķ ragnarökum nśverandi menningar. Ķsland veršur eins og ljósdepill ķ myrkvušum heimi og žį ,,munu Ķslendingar taka sér fyrir hendur aš leysa višfangsefni, sem mikla blessun munu hafa ķ för meš sér fyrir allt mannkyniš". Ķslendingar munu tendra žaš ljós, sem į eftir aš valda andlegri endurvakningu er breišist śt meš mörgum žjóšum. ,,Eldeyjan ķ vestri" į aš verša oddviti eša ljósberi sem vķsar mannkyni inn ķ nżtt tķmabil sögunnar. Um hiš göfuga hlutverk ķslensku žjóšarinnar segir Rutherford mešal annars:

    Nś į dögum eiga sér staš miklar hreyfingar, en Ķsland į brįšum, undir handleišslu gušs, aš hefja hina mestu andlegu hreyfingu vorrar aldar, žį hreyfingu, sem mun leiša allar žjóšir Bretlands og Noršurlanda inn ķ nżtt tķmabil ķ sögu žeirra... Žaš, sem žvķ liggur nś rakleitt fram undan, er, aš Ķsland nįi skjótt andlegum yfirrįšum, og įhrif žess munu, eins og stór viti, smįm saman uppljóma hiš mikla Bretaveldi og byrja į Skotlandi… Lįtum oss bišja žess, aš guš hraši komu žess dags, er Ķsland į aš verša kallaš Eyjan helga og Ķslendingar Žjóšin helga. Lįtum alla, sem skilja, hve mikilsvaršandi žessi dįsamlega köllun er, gjöra allt, sem žeir geta, Ķslandi til upphafningar. Žvķ aš hinar voldugu engilsaxnesku žjóšir geta ekki til fulls tekiš viš arfleifš sinni, né heldur getur heimurinn gengiš inn ķ blessunaröldina, sem hann į ķ vęndum, fyrr en Ķsland er undirbśiš og komiš inn į sjónarsvišiš ķ skęrum ljóma sem fyrirrennari hinnar dżrlegu, nżju aldar.2


Endurkoma Jesś Krists į Ķslandi?


Ķ Matteusargušspjalli segir Jesśs Kristur viš gyšinga: ,,Gušs rķki veršur frį yšur tekiš og gefiš žeirri žjóš, sem ber įvexti žess." Dr. Adam Rutherford trśši žvķ aš Ķslendingar, en ekki gyšingar, vęru gušs śtvalda žjóš. Hann var sannfęršur um aš endurkoma Jesś Krists yrši į Ķslandi. Žvķ til stašfestingar bendir hann į tvo spįdóma ķ Jesajabók og į sérstakan leišarvķsi ķ sušausturhorni Pżramķdans mikla er vķsar į Ķsland. Leišarvķsirinn var fyrst uppgötvašur įriš 1925 en fram aš žeim tķma var ašeins vitaš um einn leišarvķsi, svonefndan Betlehemsgeisla sem tališ er aš bendi į fęšingarstaš Jesś Krists.

Um leišarvķsa Pżramķdans mikla farast Rutherford svo orš:


    Eins og vér höfum sżnt fram į, myndar Reykjavķkurgeislinn vesturjašarinn į Ķslandsrįkinni, og er hann sérstaklega žżšingarmikill sökum hinna mikilvęgu andlegu tįkna, sem viš hann eru tengd. Einmitt ķ Pżramķdanum mikla sjįlfum gengur Reykjavķkurgeislinn beinlķnis undir sęti toppsteinsins - en toppsteinninn sjįlfur er fullkominn pżramķdi aš lögun og tįknar Krist upprisinn og er hįtt upphafinn sem stór tįknsamlegur ,,höfušsteinn". Alveg eins og Betlehemsgeislinn benti til žess, hvar Messķas myndi koma ķ heiminn sem ungbarn, ķ fyrri tilkomu sinni, eins er um Reykjavķkurgeislann, aš meš žvķ aš ganga undir hinn hįreista toppstein, vķsar hann oss į, hvar fyrst eigi upp aš renna - undir forystu Krists hins upprisna - hin nżja gušsrķkis öld, žar sem aš lokum veršur vilji gušs ,,svo į jöršu sem į himni". Reykjavķkurgeislinn vķsar oss į stašinn, žar sem enginn er herbśnašurinn, žar sem sértrśarandinn er ķ raun og veru ekki til og žar sem kristilegt frelsi hefur yfirrįšin. Reykjavķk! Hversu hįleitur heišur hlotnast žér! Reykjavķk er žannig einstök borg - borg, sem kjörin er af guši ķ andlegum tilgangi.3


Ķsland ķ spįdómum Gamla testamentisins

Jesajabók er hin mesta af spįmannabókum Gamla testamentisins. Hśn skiptist ķ žrjį hluta og er safn af ręšum spįmannsins Jesaja sem var uppi į 8. öld f.Kr. Ķ fyrsta hluta Jesajabókar eru spįdómar sem fjalla um komandi ,,žrengingartķma" eša ,,efsta dag". Žar segir ķ 24. kapķtula Jesaja:

,,Jöršin viknar og kiknar, heimur bliknar og kiknar, tignarmenni lżšsins į jöršu blikna. Jöršin vanhelgast undir fótum žeirra, er į henni bśa, žvķ aš žeir hafa brotiš lögin, brjįlaš bošoršunum og rofiš sįttmįlann eilķfa. Žess vegna eyšir bölvun jöršinni og ķbśar hennar gjalda fyrir žaš. Žess vegna farast ķbśar jaršarinnar af hita, svo aš fįtt manna er eftir oršiš."

Nįkvęmlega ķ mišju ógnarlżsinga Jesaja er skotiš inn frįsögn sem segir aš į tilteknu svęši jaršar muni fólk vegsama guš og syngja honum lof. Adam Rutherford tślkar frįsögnina žannig aš mešan į žrengingunum standi muni stórfelld andleg vakning eiga sér staš į Ķslandi. Spįdómurinn er žannig samkvęmt žżšingu ensku Biblķunnar:

    Žeir hefja upp raust sķna og fagna. Yfir hįtign Drottins gjalla glešiópin ķ vestri. Vegsamiš žess vegna Drottin mešal eldanna, nafn Drottins, Ķsraels gušs, į eyjum vestursins. Frį ysta jašri jaršarinnar heyrum vér lofsöngva: Dżrš sé hinum réttlįta.4

Žrjś atriši eru tilgreind um stašinn žar sem žakkargjöršin į aš heyrast innan um žjįningar veraldarinnar. Stašurinn er eyland žvķ lofsöngvarnir eru sagšir koma frį eyjunum ķ vestri (,,į ströndum hafsins" samkvęmt ķslensku Biblķunni). Einu stóru eyjarnar ķ vestri eru Bretlandseyjar og Ķsland en žaš sem į eftir fer sżnir aš mati Rutherfords aš žaš er einkanlega Ķsland sem įtt er viš og aš žaš veršur fólkiš į žeirri eyju sem stušlar aš andlegri vakningu ķ öšrum löndum.

Ķ spįdómunum er eyjarskeggjum lżst žannig aš žeir bśi innan um elda (,,į austurvegum" samkvęmt ķslensku žżšingunni). Ķ okkar heimi vitum viš ekki af öšrum eldum en jaršeldum og af žessum eyjum er žaš Ķsland eitt sem hefur gjósandi eldfjöll. Aš auki eru į Ķslandi fleiri eldfjöll aš tiltölu viš stęrš en ķ nokkru öšru landi. Hebreska oršiš urim, sem er žżtt meš eldar ķ ensku Biblķunni, merkir lķka ljós (flt.). Hin einu nįttśrlegu ljós į jöršinni, sem stórfelld mega heita, eru heimskautsljósin (noršurljósin og sušurljósin) og eina eyžjóšin, sem dvelur nęgilega nęrri öšru hvoru heimskautinu til aš sjį ljósin greinilega hvarvetna į landinu, eru Ķslendingar.

Spįdómurinn stašgreinir eylandiš žannig aš žaš sé į ysta jašri jaršarinnar eša, eins og fornžjóširnar oršušu žaš, Ultima Thule. Nafniš var um eitt skeiš haft um ystu noršurvegu almennt en sķšar var žaš bundiš viš Ķsland. Ķsland er vissulega ysti jašar jaršarinnar žvķ aš handan viš žaš er ekki annaš en ķsi žakiš heimskautshaf. Eins og kunnugt er nemur noršurströnd Ķslands viš heimskautsbauginn.

Į öšrum staš segir Jesaja fyrir um komu Messķasar. Ķ 9. kafla Jesaja segir:

    Sś žjóš, sem ķ myrkri gengur, sér mikiš ljós. Yfir žį sem bśa ķ landi nįttmyrkranna, skķn ljós... Žvķ aš barn er oss fętt, sonur er oss gefinn. Į hans heršum skal höfšingjadómur hvķla. Nafn hans skal kallaš Undrarįšgjafi, Gušhetja, Eilķfšarfašir, Frišarhöfšingi... Hann mun ekki dęma eftir žvķ, sem augu hans sjį, og ekki skera śr mįlum eftir žvķ, sem eyru hans heyra. Meš réttvķsi mun hann dęma hina fįtęku og skera meš réttlęti śr mįlum hinna naušstöddu ķ landinu. Hann mun ljósta ofbeldismanninn meš sprota munns sķns og deyša hinn ógušlega meš anda vara sinna.

Jesaja spįir žvķ aš frišarhöfšinginn muni koma fram ķ ,,landi nįttmyrkranna". Margir hyggja aš Ķsland sé ,,land nįttmyrkranna" žvķ hér į landi er vetrarsólin hlutfallslega lęgst į lofti mišaš viš önnur byggš ból jaršar.


Kķnverskir spįdómar um Ķslendinga


Fleiri žjóšir hafa aš geyma spįdóma sem vķsa į Ķsland. Samkvęmt fornkķnverskum arfsögnum er Ķsland ,,eitt hinna sjö dulręnu landa og žaš fjarlęgasta". Sömu heimildir greina frį žvķ aš Snęfellsjökull sé ein af sjö orkustöšvum jaršar. Bretinn Michael Eyre kynntist hugmyndum kķnverskra dulhyggjumanna varšandi sérstöšu Ķslands. Ķ sendibréfi til Įsgeirs Siguršssonar, ašalręšismanns Breta ķ Reykjavķk, 4. maķ 1921 gerir hann grein fyrir žessum hugmyndum. Žar ritar hann: ,,Ķsland hefur algjöra sérstöšu ķ sögu mannkynsins. Žegar Noršmenn fundu žaš um 870 var žaš gjörsamlega óbyggt land. Žaš er ekkert til, sem hęgt er aš kalla upprunalegan ķslenskan kynstofn. Žess vegna varš taka Ķslands alveg sérstęš mešal allra landa veraldar og alveg karmalaus."

Michael Eyre vķkur einnig aš hugmyndinni um Ķsland sem orkustöš jaršar. Hann segir: ,,Landiš hefur žar aš auki nokkur sérstęš einkenni. Žaš er eitt af hinum sjö chakra hnattarins, sem viš byggjum. Žaš er aš segja, žaš er hin eina starfandi lķfstöš plįnetuhringaflsins. Žegar viš segjum chakra žį eigum viš viš mišdepil lķfsaflsins eša lķfsaflstöš. Af sjö slķkum stöšvum į hveli jaršar eru fimm óstarfandi, ein er hlutlaus: Hinn neikvęši endurkastandi į sušurhveli jaršar, en hin sjöunda er Ķsland, sem er hin mikla sįlręna mišstöš jaršarinnar. Mišdepillinn er Snęfellsjökull, en frį honum ganga tvęr hvirfingasślur, önnur er segulmögnuš en hin rafmögnuš. Hin fyrri streymir frį vestri til austurs en hin sķšari rangsęlis."

Ķ bréfinu skżrir hann jafnframt frį fornum kķnverskum spįdómum um framtķšarhlutverk Ķslendinga. Žar segir:

    Öll eyjan er mjög nęm fyrir sįlręnum öflum og žvķ er Ķsland hinn įkjósanlegasti uppeldisstašur mikilmenna. Ķsland į eftir aš verša mišstöš voldugs andlegs vitsmunarķkis og til Ķslands munu žjóširnar leita um framfarir.5


Dulręnir hęfileikar Ķslendinga

Nś į dögum eru margir Ķslendingar forvitrir eša langsżnir. Margt bendir til aš žessi hęfileiki - forspįrgįfan - sé algengari en okkur ķ fljóti bragši grunar. Flestir hafa einhvern tķmann skynjaš óoršinn atburš eša fengiš fyrirboš um örlög įkvešinnar atburšarįsar, stundum ķ draumi eša sem tilfinningu, jafnvel eldsnöggt hugboš sem sķšar reynist rétt. Dęmi eru um aš žesskyns gįfa komi aš notum ķ fjįröflunarskyni eša til aš afstżra slęmum afdrifum, žó aš flestir nżti sér hana lķtt, horfi fram hjį henni eša flokki hana undir ,,tilviljun" žegar hennar veršur vart.

Į Ķslandi hefur komiš śt ógrynni bóka meš frįsögnum af skyggnum mönnum eša dulspökum og er žaš dómur fróšra manna aš į slķku beri meira hjį okkur en hjį nokkurri annarri žjóš. Haraldur Nķelsson prófessor hafši mjög yfirgripsmikla žekkingu į dulręnum hęfileikum Ķslendinga. Ķ feršum sķnum um landiš hafši hann tal af mörgum sem voru berdreymnir og meš skyggnigįfu. Hann segir svo frį:

,,Į ferš minni kringum landiš ķ sumar gerši ég mér far um aš spyrjast fyrir um skyggnt fólk. Ég hygg, aš töluvert hafi veriš um žann hęfileika hjį žjóš vorri į öllum öldum. Skyggn kona var lengi į heimili foreldra minna, er ég var barn. Žar uršu hin ,,dularfullu fyrirbrigši" fyrst į vegi mķnum. Žótt viš unglingarnir reyndum aš gera gys aš ,,sżnum" hennar ķ fyrstu, komumst viš aš žvķ meš tķmanum, aš hśn sį meira en viš og sagši fyrir gestakomur, svo aš ekki varš į móti męlt. Sķšan hefi ég ekki efaš, aš sumir menn séu gęddir sérstökum hęfileika ķ žessa įtt. Žeim hęfileika žarf aš gefa meiri gaum en gert hefur veriš."6

Dr. Erlendur Haraldsson, lektor ķ tilraunasįlfręši viš Hįskóla Ķslands, hefur į undanförnum įrum annast umfangsmiklar rannsóknir į yfirskilvitlegum fyrirbęrum. Könnun sem hann gerši į dultrś og forspįrgįfu skólafólks stašfestir aš hęgt er aš öšlast žekkingu įn ašstošar skynfęranna og aš framtķšarskyggni bśi ennžį meš Ķslendingum. Ķ samantekt um athugunina farast Erlendi svo orš:

,,Ķ heild viršast žeir, sem trśa į og lesa oft um dulręn efni, nota forspįrgįfu sķna til aš fjölga réttum lausnum ķ forspįrprófi en ,,vantrśarmennirnir" viršast nota sömu gįfu til aš fękka réttum lausnum. Af einstökum hópum manna viršast ,,vantrśarmennirnir" sżna mesta forspįrgįfu en nota hana til aš komast į villigötur."7


Draumar og vitranir Ķslendinga


Ljóst er aš įhugi Ķslendinga į hulišsheimi manns og nįttśru hefur ęvinlega veriš mikill. Veruleikinn hefur reynst mörgum vandrįšnari en svo aš hugsunargrundvöllur efnishyggjunnar dugi ęvinlega til skilnings. Į undanförnum įrum hefur žess gętt ķ auknum męli aš fólk skżri frį dulsżnum sķnum og annarri sįlręnni reynslu. Žar hefur margt boriš į góma, bęši margžętt og sérstętt, og żmislegt sem er žess veršugt aš um žaš verši ritaš lengra mįl en hér er gert. Könnun mešal Ķslendinga sem bśa yfir skyggnigįfu leiddi ķ ljós aš žeir höfšu haft draumfarir sem bentu ķ sömu įtt.8

Draumspakur mašur og dulskyggn fékk įkvešnar upplżsingar ķ draumi:

    Fariš var meš hann ķ flugferš yfir svęšiš nęst höfušborginni. Honum var sagt, aš žįverandi tķmatal vęri 2020 og honum voru sżndar breytingarnar, sem oršnar voru. Hiš helsta śr lżsingunni var žaš, aš Hafnarfjöršur var kominn undir hraun aš miklu leyti. Byggšin į Seltjarnarnesinu öllu var eydd og gamli mišbęr Reykjavķkur sokkinn ķ sę. Žéttasta byggšin įtti hins vegar aš vera komin ķ Mosfellsdalinn.

Annar mašur varš fyrir svipašri reynslu ķ draumsvefni. Hann segir svo frį:

    Draumurinn var į žį lund, aš ég žóttist sjį landabréf af Ķslandi, sem var svarthvķtt og flatt aš öšru leyti en žvķ, aš Reykjanesiš var marglitt og upphleypt eins og plastkortin lķta śt. Žetta var reyndar ķ fyrsta sinn, aš ég sį upphleypt kort, ž.e. ķ draumnum. Mörkin milli litaša svęšisins og žess svarthvķta į kortinu voru lķna sem lį ķ sušvestur-noršaustur og lį nokkurn veginn meš Kleifarvatni endilöngu og sķšan ķ noršur ķ įtt til Straumsvķkur. Eftir žvķ, sem ég heyrši fleiri frįsagnir af draumum varšandi žetta mįl allt, žżddi ég drauminn į žann veg, aš Reykjanesiš muni klofna frį meginhluta landsins ķ stórbrotnum nįttśruhamförum.

Sami mašur segir aš atburšarįsin verši žannig:

    Eftir Vestmannaeyjagosiš veršur gos ķ Kröflu. Žar į eftir veršur svo Sušurlandsskjįlfti og Kötlugos. Nokkru sķšar veršur gos ķ Blįfjöllum.

Kona sem er sjįandi sį Reykjavķk og nįgrenni ķ framtķšarsżn. Henni virtist Reykjanesiš hafši oršiš fyrir stórfelldri jaršfręšilegri röskun. Hśn segist ekki geta fullyrt hvenęr žessu vindur fram, né hvort breytingarnar gerist meš snöggum hętti eša smįm saman. Frįsögn hennar er žannig:

    Stór hluti Reykjavķkur er kominn undir sjó. Öskjuhlķšin og Langholtiš eru óbyggšar eyjar. Valhśsahęšin og żmsir ašrir stašir standa lķkt og sker upp śr sjónum. Žaš er byggš ķ śtjašri Breišholts, en žó fyrst og fremst viš Ślfarsfell, upp Mosfellsdalinn og mešfram Kjalarnesinu.

    Ég sé aš žaš hafa oršiš miklar jaršhręringar og eldsumbrot į Blįfjallasvęšinu. Žaš leggur hraunstraum nišur Ellišaįrdalinn. Hafnarfjöršur er ķ eyši og Grindavķk hefur horfiš meš öllu. Žaš er engu lķkara en aš Reykjanesiš hafi fęrst til ķ gķfurlegum nįttśruhamförum.

Ung kona sem er berdreymin og hefur oršiš fyrir margvķslegum sįlręnum višburšum segir frį reynslu sinni į žennan veg:

    Žegar ég var į barnsaldri fór ég stundum ,,śt śr lķkamanum", bęši ķ svefni og vöku. Ég var žį oft komin upp undir loft og sį sjįlfa mig liggjandi ķ rśminu. Ég gat svifiš um į alla vegu, rétt eins og fugl, og séš žaš sem fyrir bar. Žessu fylgdi mjög įnęgjuleg tilfinning og gerši ég žetta oft mér til dęgrastyttingar. Ég feršašist stundum um allt hśsiš og gat fylgst meš žvķ sem foreldrar mķnir voru aš gera og segja ķ öšru herbergi og sagt žeim sķšar frį žvķ ķ smįatrišum. Žau trśšu mér žó ekki, töldu mig ljśga eša įsökušu mig fyrir aš hafa legiš į hleri og njósnaš um sig. Įšur en Vestmanneyjagosiš varš dreymdi mig žaš ķ žrjįr nętur samfellt. Sķšustu nóttina sį ég hvernig fólkiš flśši ķ įtt aš bryggjunni og žegar ég vaknaši um morguninn leiš mér vel žvķ ég vissi aš enginn hafši farist. Skömmu sķšar fór ég ķ ferš um landiš og var žį bent į žį staši žar sem yršu eldsumbrot. Ég vissi aš eftir Vestmannaeyjagosiš yrši gos ķ Kröflu og žvķ nęst ķ Heklu. Žį veršur einnig mikiš eldgos nįlęgt Reykjavķk. Rśmlega tvķtug bjó ég ķ Efra-Breišholti og dreymdi mig žį žennan draum. Mér fannst ég rķsa śr rśmi mķnu og ganga fram ķ stofu, aš stofuglugganum. Žį sį ég sjón sem ég gleymi ekki į mešan ég lifi. Ég sį fólk flżja skelfingu lostiš ķ įtt aš Mosfellssveit. Ķ įttina aš Hafnarfirši var eldur og óhugnanlegur reykjarmökkur, sem fęršist nęr meš braki og brestum. Vegna žess aš flest af žvķ sem mig hefur dreymt um framtķšina hefur komiš fram varš ég mjög óttaslegin vegna žessa draums. Ķ margar vikur į eftir hafši ég alltaf til taks žaš allra naušsynlegasta, ef til žess kęmi aš ég žyrfti aš flżja. Ķ nóvember 1987 dreymdi mig aftur Reykjavķkurgosiš. Ķ Ellišaįm sį ég glóandi hraunstraum. Žetta gerist aš nóttu til og įn nokkurs fyrirvara. Rafmagniš fer af og ég skynjaši hvernig undarleg og óžęgileg lykt mengaši andrśmsloftiš. Margir verša aš flżja heimili sķn. Mér finnst vera stutt ķ žennan atburš.

    Mig hefur einnig dreymt draum sem bendir til žess aš landinu okkar verši stjórnaš af śtlendingum ķ trįssi viš vilja žjóšarinnar. Žegar žaš veršur mun fólk lifa saman ķ litlum hópum og grafa sér byrgi til žess aš verjast hęttu sem berst meš vindinum. Žaš veršur starfandi skipulögš andspyrnuhreyfing žó aš flestir sętti sig viš rķkjandi įstand.

 

 

Tekiš śr bókinni Nostradamus og spįdómarnir um Ķsland eftir Gušmund Sigurfrey Jónasson 


« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Athugasemdir

1 Smįmynd: Linda

žrįtt fyrir aš žetta sé old news fyrir sumum žį er žetta alltaf jafn fróšlegt. Ég hef lesiš žetta įšur og mun lesa žetta aftur og ég vona aš žaš sé ekkert til ķ žessum meš eldgosin og žaš allt saman, en viti menn, viš bśum į ķslandi, svo žaš er ekki hjį žvķ komist aš eitthvaš žessu lķkt mun ske.

Linda, 19.12.2007 kl. 16:56

2 Smįmynd: Įrni žór

las žetta sem unglingur

Įrni žór, 20.12.2007 kl. 01:14

3 Smįmynd: Įrni žór

En žaš eru fęrri sem vita aš žaš eru fullt aš Kristnum spįdómum žessu varšandi, ég į eftir aš opna sķšu bara um slķkt sķšar.  žį er ég aš tala um spįdóma sem hafa komiš į okkar kynslóš

Įrni žór, 20.12.2007 kl. 01:17

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband